Chloe Benjamin: Besmrtnici

Izdavač: Profil, 2018.

Naziv originala: The Immortalists

S engleskog prevela Patricija Horvat

Ovo je još jedna knjiga koju sam odlučio pročitati nakon što sam iz dana u dan gledao kako bookstagram vrišti o njoj. No, nigdje nije bilo izričito navedeno (barem ja nisam pročitao) kakva je zapravo radnja ove knjige. Ubrzo me, uz naslov, zavela i ideja koju sam, ruku na srce, sam u svojoj glavi smislio. Očekivao sam nekakvu mješavinu YA žanra i fantazije, jer ako se knjiga zove Besmrtnici, što drugo može biti?! Ali vrlo brzo sam doživio svojevrsnu katarzu.

Da znaš točan dan kada ćeš umrijeti, kako bi odabrao živjeti?

Varya, Klara, Simon i Daniel upravo su to pitanje imali na umu kad su se jednog dana našli pred zgradom u kojoj je živjela gatara. Gatara za koju se pročuo glas u gradu kako može svakom čovjeku reći točan datum njegove smrti. Iako su djeca iz tradicionalne židovske obitelji i njihovi roditelji ne bi odobravali što su povjerovali takvim pričama i uopće se pojavili pred tom zgradom, četvorka naposljetku, svatko za sebe, ulazi na seansu kod misteriozne žene. I sve je bilo u redu do trenutka kada sam završio poglavlje o proročanstvu. U najmanju ruku očekivao sam da će djeca razviti neke posebne moći od gatare po primitku datuma svoje smrti. A onda zaokret.

PicsArt_11-19-02.42.29

I kako godine lete, pratimo živote četvero djece kako postaju odrasli ljudi. Odrasli ljudi koji se, svatko na svoj način, nose sa svojim nesigurnostima, s misterijom koju svaki novi dan nosi. Odrasli ljudi sa svojim ambicijama, željama i (ne)ispunjenim snovima. No, nad njima lebdi pitanje i prati ih u svakom koraku njihova života. Je li stara gatara bila u pravu ili je u pitanju još samo jedno budalasto praznovjerje?

PicsArt_11-19-02.44.38

Sa svakom stranicom knjiga me samo uvlačila u svoju mrežu. Jer tema ove knjige nije, sukladno mojim očekivanjima, o ljudima koji razvili nadnaravne moći i koji su okruženi čudnovatim bićima. Ovo je priča o drugoj dimenziji magije, magije koja se stvara u obitelji, u ljubavi, u određivanju i ostvarivanju životnih snova. No, ovo je i priča o gubitku, i to ne samo voljene osobe. Jer, jedino što je gore od gubitka voljene osobe je kad čovjek, negdje po putu, izgubi samog sebe.

PicsArt_11-19-02.48.13

I dok čitamo priču o sudbinama četvero braće i sestara, knjiga nas navodi da, negdje u dubini svog uma, postavimo mnoga pitanja o sebi. Jer, da znamo datum vlastite smrti, što bismo mi učinili? Bi li nastavili živjeti u već postavljenom ritmu i uživali u svakom trenutku? Ili bi pokušali iskoristiti svaki dani trenutak do maksimuma i napraviti stvari za koje sutra možda nećemo dobiti priliku? No, koji put će čovjeka više ispuniti? Koji će odabrani put više ponuditi svrhu postojanja uopće? Puno je tu postavljenih pitanja o smrtnosti čovjeka, njegovom smislu života, koliko ga je dobro iskoristio i otisku koji ostavlja na ovom svijetu po svom odlasku.

PicsArt_11-19-02.52.31

Ovo je knjiga koja je lišena svakog spektakularnog aspekta u smislu bombastičnosti zapleta i raspleta radnje. Čak i likovi, koliko god sam ja to na početku očekivao, nisu razvili nadnaravne moći. No, imaju jednu drugu moć. Moć koju svi imamo puni potencijal razviti. Ostaviti svoj otisak na ovom svijetu i u nečijem životu. Ova knjiga u svojim redcima krije jedan veliki spektakl zvan život i svaku malu iskru koju taj spektakl nosi. I nosi u sebi jednu veliku opomenu koju svi, sveci ili grešnici, u svom životu ne poslušaju uvijek. Zagrli brata ili sestru, zagrli oca i majku, zagrli prijatelja, zagrli neprijatelja. Izreci koju sitnu lijepu riječ, učini dobro svojem bližnjem. Neku lijepu sitnicu. Jer, život je vratolomna vožnja, a ne znaš hoćeš li dočekati sutra i dobiti drugu priliku za to. Jer, dobar čovjek živi vječno, a loš čovjek umire onog trenutka kada se njegovo tijelo preda crnoj zemlji. Iskoristi svoj život za svako moguće dobro. I ne vidim prikladnije rečenice za ovo djelo od one koju je izgovorio veliki Victor Hugo: ”Duboko sam uvjeren da mrtvi žive dotle, dok ima živih koji misle na njih.” Jer, u trenutku kada umreš sa sobom ne nosiš nikakva bogatstva, ali ljudi koji su ostali iza tebe nose se sobom osjećaje koje si u njima pobudio, svaku lijepu sliku u glavi, a to je bogatstvo koje naposljetku uvijek prevagne. Mislim da sam vama, ali i sebi, upravo otkrio razlog zašto se knjiga zove Besmrtnici.

PicsArt_11-19-02.50.48

Ono što kao zaključak ovdje mogu napisati jest: Ako se odlučite za čitanje ove knjige, što toplo preporučujem, u rukama sigurno nećete držati najbolje djelo ikad napisao, stilski ili sadržajno, jer to ne postoji. U rukama još sigurnije nećete držati knjigu s akcijom i preobratima od kojih zastaje dah. Ali ono što ćete sigurno držati u rukama je knjiga koja izaziva različit spektar osjećaja, (a vjerujem da nisam jedini koji to obožava u knjigama) i knjigu koja vam postavlja pitanja, ali vama samima daje mogućnost da odgovorite na njih na najbolji mogući način.


2 misli o “Chloe Benjamin: Besmrtnici

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.