Sarah Pinborough: Ne vjeruj svojim očima

Izdavač: Egmont, 2018.

Koliko su tajne bitne u čovjekovom životu? Možda će netko reći da ovo pitanje nema nekog smisla, no svakodnevno iskustvo reklo bi nam da su jako bitne, jer svatko od nas u sebi nosi pa makar malu tajnu. No koliko su one zdrave za čovjeka koji ih skriva duboko u sebi? Rekao bih, nisu! Tajne su kao otpad. One su naš osobni otpad za koji se bojimo da ga ljudi vide, ili zbog straha od osude, ili zbog potencijala da te tajne naude nekome. No, s vremenom, taj se otpad s vremenom toliko nataloži da nas počne gušiti, nakon čega ne preostaje mnogo izbora. Ali što kada je tog otpada toliko da nema bezbolnog načina da ga se riješimo?

20180328_235119_0001

Louise nije bila ni svjesna u kojem će se vatrenom trokutu protkanom tajnama pronaći nakon jedne opuštene večeri koja je završila ”nevinim” poljupcem. Uobičajeni život majke i tajnice vrlo brzo se preokrene kad sutradan shvati da je čovjek, s kojim se večer prije poljubila, njen novi šef. I zaista, sutradan je David došao u obilazak svog novog ureda u društvu svoje žene Adele. Adele, koja izgleda kao djevojka od milijun dolara, savršena u svakom smislu i, ono što je najbitnije, ona i njen suprug izgledaju tako zaljubljeno. Koliko je istine u tom zaljubljenom pogledu ako je David večer prije očijukao s Louise? Što se krije u četiri zida njihovog savršenog doma? I kako je odjednom Adele postala njena najbolja prijateljica?

20180328_235554_0001

Kako i sam naslov kaže, ovoj knjizi jednostavno ne možemo vjerovati vlastitim očima. Barem ja, tijekom čitanja, nekoliko puta nisam mogao vjerovati. Prikazan nam je jedan disfunkcionalan brak i čovjek koji traži utjehu u drugoj ženi koja je, igrom slučaja, njegova zaposlenica. Zaposlenica koja će postati najbolja prijateljica njegove žene. Što se sve krije iza tog jako kompliciranog trokuta?

Nebrojeno sam puta ponovio kako ono što svakako kod svake knjige treba cijeniti je emocija, i to ne samo onu lijepu i ugodnu. Knjiga koja je sposobna u čovjeku probuditi određenu emociju vrijedna je svakog čitanja. Jao, jao, koji je posao po tom pitanju ova knjiga napravila. Emocija koju je ova knjiga u meni pokrenula je apsolutno gađenje pod punim gasom. Ne kaže se zabadava kako nevolja nevolju privlači. Likovi ovog romana u mnogočemu su… pa kako da to formuliram? Jednostavno ogavni! U pitanju su ljudi koji se toliko vode svojim strastima (i to ne samo u seksualnom smislu), da bi svrstavanje takvog ponašanja pod životinjski nagon bilo ublažavanje činjeničnog stanja. Glavni likovi ovog romana su susjedi iz pakla, ljudi koje vrlo vjerojatno nitko ne bi poželio u svom životu. Još kad saznate kakve sve tajne kriju, od njihovih postupaka (pa čak i onih koji u sebi MOŽDA imaju dobru namjeru) će vam se želudac još jače zavrtjeti.

20180328_235312_0001

Vrlo brzo postajemo svjesni kako nitko nema čistog računa i kako svi iza leđa drže jednu veliku figu. Gledamo ih kako talože svoje tajne, toliko da počinje smrdjeti, jako smrdjeti. I nema tog osvježivača zraka koji bi mogao pomoći. Ali uviđamo kako se netko igra božanstva i povlači sve konce. Pitanje koje će vas od samog početka obuzeti, a odgovora je više. I svaki odgovor je sve više i više šokira.

I, naposljetku, kraj. Na omotu knjige postavlja nam se pitanje: ”Zašto svi govore o završetku ovoga trilera?” Hm, meni je jasno. U pitanju je zaista kraj koji je jaaako neuobičajen, kraj koji nećete predvidjeti nakon velikog broja pokušaja, kraj koji je nadrealan i, nažalost, kraj koji se neće svima dopasti. Meni se osobno jako dopao. OK, ova rečenica je tako blag izraz, jer me kraj izbio iz cipela. No, o tome vam neću govoriti, jer ipak knjigu morate pročitati sami. Poprilično je teško naći jednu riječ koja bi bila dovoljno dobra da bi se takav završetak okarakterizirao. Ako bi mogao iskoristiti više riječi, to bi bilo: Ne vjeruj svojim očima. Stephen King iskoristio je riječ genijalno. Harlan Coben je završetak nazvao senzacionalnim. Ono što ću ja reći jest da je u pitanju završetak kod kojeg teško da postoji zlatna sredina. Ili ćete ga voljeti ili mrziti. Ne pretjerujem.

20180328_235635_0001

A sada kada smo odradili i taj završetak. Bez obzira koliko god on spektakularan bio, ne sviđa mi se kako se pomaknuo fokus s romana kao cjeline. Jer, nije samo taj završetak vrijedan spomena. Čemu usredotočivati fokus na zadnjih dvadeset stranica knjige koja ih ima više od tristo?

Ne vjeruj svojim očima zaista je mračan triler koji nas upoznaje s tajnama koje se skrivaju u četiri zida obiteljskog doma i zamršenim ljubavnim trokutom. Triler koji ulazi jako duboko u čovjekovu psihu, njegovu svijest i podsvijest, i sa svim tim sastojcima i svakom svojom stranicom drži čitatelja na rubu živaca. I ne vjerujte svojim očima, jer nikad ne možete biti dovoljno sigurni u ono što fasada jednog osmijeha, ili ”dobre namjere”, skriva.


2 misli o “Sarah Pinborough: Ne vjeruj svojim očima

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.