Stephen King: Pod kupolom- Pogled u ljudski zoološki vrt

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.

Naziv originala: Under the Dome

S engleskog preveo Damir Biličić

Čudesne smo zvijeri, mi ljudi. Evolucija nas je pomazila, stoga smo se vrlo lako izdignuli iznad drugih živih bića koja gaze ovom planetom i tako se postavljamo. Mi, umne životinje. Baš kao što je utemeljitelj moderne teorije o evoluciji Darwin rekao, u prirodi preživljavaju oni koji su najprilagođeniji životnim uvjetima.

A čovjek se nije samo prilagodio, on je sam počeo stvarati svoje životne uvjete, kontrolirati okoliš u kojem živi i resurse koje iz njega dobiva. Uz sva fascinantna dostignuća koja je ljudski rod ostvario kroz povijesti i kroz evoluciju ne možemo se ne načuditi kada svjedočimo događajima koji su u potpunoj suprotnosti s time, kao da uopće nismo odmakli od životinje vođene surovim instinktom, životinje kojoj epitet umna ne pripada. Kao da je ljudima dovoljan samo jedan pritisak na maleni crveni gumb da sve ode dođavola i nastupi potpuni reset.

PicsArt_10-31-09.47.26

Koliko god vam dosad napisano zvučalo pretjerano melodramatično, ono je zapravo veoma dobar uvod u ono što je Stephen King pospremio u svoj monumentalni roman Pod kupolom.

Idealno poprište nekog odlaska kvragu biblijskih razmjera obično su maleni i mirni gradići s prijateljski nastrojenim stanovništvom u kojem se, naravno, svi poznaju i međusobno si pomažu u trenucima najveće nevolje. Budite iskreni, onaj tip gradića od kojih vam se bljuje koliko su savršeni.

Sve ono što gradić Chester’s Mill u saveznoj državi Maine nije. Chester’s Mill već je do vrata uronio u mulj netrpeljivosti među stanovnicima, korupcije i političke pohlepe, prepušten na milost i nemilost lokalnim moćnicima i lokalnim grubijanima koje predstavnici zakona donekle (ili se oni tome nadaju) drže na iznimno slabašnom lancu.

PicsArt_10-31-09.49.10

Pitanje je, što je Barbieja privuklo u Chester’s Mill, gradić koji je na rubu samouništenja? Kakav mačo nadimak za umirovljenog poručnika Dalea Barbaru koji je sit svega što mu je njegov vojni put donio i koji očito nije mogao pronaći bolju rupu za bijeg od one kakva je Chester’s Mill.

No, Barbie je zbog nečije jako zločeste igrice odlučio podviti rep i pokupiti svoje stvari s idejom da će zauvijek iza sebe ostaviti Chester’s Mill i sve morone koji u njemu obitavaju. Prava je šteta da se, u trenutku kad je bio blizu administrativne granice grada, nad njime pojavilo misteriozno polje sile zbog kojeg više nitko nije mogao ući u grad niti izaći iz njega.

PicsArt_10-31-09.51.31

Kupola, koja zapravo nema oblik kupole, ali je bilo puno lakše nadjenuti joj takvo ime. Jer, kako nazvati misteriozno polje sile koje se prostire nad gradom koji na kartama ima oblik smrdljive iznošene čarape?

U prvim satima po spuštanju Kupole samo su rijetki bili svjesni što se zapravo događa dok se dio druge skupine ljudi, onih koji nisu još uvijek bili svjesni situacije, na bizaran način pozdravio s ovozemaljskim životom. Navedeno povlači jedno pitanje za sobom, pitanje koje ste si vrlo vjerojatno mnogo puta postavili u čuđenju: Je li moguće da je čovjek tako glup? O da, iznenadili biste se koliko su neki od smrtnih slučajeva bizarni no, poznavajući onu izreku o beskonačnosti ljudske gluposti, u njih uopće nije teško povjerovati.

PicsArt_10-31-09.56.37

Za to vrijeme, lokalni moćnik Veliki Jim Rennie uz pomoć nekolicine svojih ulizica i potrčkala u potpunosti će iskoristiti situaciju i preusmjeriti vodu na svoj mlin kako bi ostvario neke od svojih najuvrnutijih fantazija uz poznato geslo: Očajna vremena zahtijevaju očajne mjere. Put prema tome uvelike mu je olakšan činjenicom kako nitko iz vanjskog svijeta, svijeta izvan Kupole nema pristupa Chester’s Millu, što je jedan faktor manje s kojim s mora zamarati.

Barbie i Veliki Jim već imaju povijest međusobnog stajanja na žuljeve, a Kupola će samo intenzivirati njihove nesuglasice koje se pretvaraju u klasičnu borbu između dobra i zla, borba u kojoj je završni ishod do samog kraja jedna velika nepoznanica.

PicsArt_10-31-09.50.08

Nisu Veliki Jim i Barbie jedini likovi u ovom romanu, oni su samo predstavnici dvaju polova koji se sukobljavaju nakon što se nad njihovim gradom nadvije Kupola. Ipak, nisu ni oni tako ravni kako bi se očekivalo, nisu oni isključivo dobri i isključivo zli. Oni su dvije strane iste medalje. Nemilosrdna su vremena, ali unatoč tome ćemo svjedočiti jednom Jimu Rennieju kako se s nostalgijom prisjeća vremena u kojima je bio uzoran suprug i otac i član zajednice koju je uvijek potpomagao. A onda ćemo upoznati i Velikog Jima koji ne preže od ničega, Jima koji je sposoban nagaziti i svoju krv i meso ako mu se nađe na putu. Nešto što smo u mogućnosti vidjeti i kod Barbieja koji, iako ratni veteran koji u mirovini izbjegava primjenu nasilja, u situaciji u kojoj bezumlje vlada se povremeno pretvara u pravu krvoločnu životinju.

PicsArt_10-31-09.52.32

Kupola koja se nadvila nad ovaj gradić postala je katalizatorom njegovog samouništenja. Po spuštanju Kupole stanovnici Chester’s Milla vraćeni su na tvorničke postavke , probuđeno je ono iskonsko i životinjsko u njima, važan je samo opstanak. Tko će biti pregažen nije ni najmanje bitno, jer to je evolucija, najjači opstaju. Atmosfera koja se polako ali sigurno zahuktava, sve do potpunog usijanja (doslovno!) ostavlja samo jednu opciju, koja je ponekad tako đavolji slatka: Sprži kokice i gledaj kako svijet gori!

King si je zaista dao truda da upoznamo svako krvno zrnce građana Chester’s Milla, i to je nešto što on maestralno izvodi u svojim romanima- psihologiju likova- jer svaki lik koji je u najmanjoj mjeri bitan za radnju ima priču zbog koje se stvara slika jedne realne osobe. To se odnosi čak i na one likove kojima je King poklonio svega stranicu ili dvije života. Nešto što je izrazito nemilosrdno. Taman se počneš upoznavati s čovjekom, a on mu je već prošetao crijeva po prilaznom putu.

PicsArt_10-31-09.54.27

A kad smo već kod krvnih zrnaca, njih zaista možemo i vidjeti jer količina krvi koju je Stephen King prolio u ovom romanu je… pa, recimo da nakon nekog vremena nema smisla brojati jer će svaki put ispasti neki drugi iznos osakaćenih tijela.

Uz sve navedene izvrsne stvari koje se mogu pronaći u njemu, Pod kupolom je jedan od onih romana zbog kojih su Kingovi vjerni obožavatelji dobrim dijelom složni u pitanju što se njihovom omiljenom autoru odvijalo u glavi kad je pisao takav završetak. Da, Pod kupolom je jedan od onih romana zbog kojih bi pomislili da King jednostavno ne zna završiti knjigu. Ooo zna on, itekako dobro zna, pokazao je on to više puta. Ali završetak koji nam je poslužio u ovom romanu svojevrsni je antiklimaks s obzirom na to kako je do posljednjih stranica nemilosrdno i krvnički sve gonio nečastivom u zagrljaj.

PicsArt_10-31-09.55.49

Pod kupolom je, kad uzmemo u obzir broj stranica (malo više od 800), pozamašan zalogaj za svakog čitatelja i izaziva barem malu dozu strahopoštovanja, osobito kad je u pitanju autor kao što je Stephen King. Ali, jednom kad zavirite pod kupolu i čudesne zvijeri – one koje hodaju na dvije noge i mogu govoriti- koje se pod njom skrivaju, postoji mogućnost da dobrano preskočite klasično vrijeme za odlazak na spavanje i dovršite knjigu i prije nego ste očekivali. Ne vjerujete mi? Izazivam vas.

Oglasi

2 thoughts on “Stephen King: Pod kupolom- Pogled u ljudski zoološki vrt

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.