Delphine de Vigan: Prema istinitoj priči

Izdavač: Naklada Oceanmore, 2018.

Naziv originala: D’apres une histoire vraie

S francuskoga prevela Vlatka Valentić

Živimo u vremenu u kojem su nam knjige dostupnije nego ikad. Znanstvena literatura, publicistika ili beletristika, samo imenujte, sve nam je na domak nekoliko klikova mišem, bila to knjiga u klasičnom papirnatom obliku ili u sve popularnijem elektronskom obliku. Sukladno tome, čitalačka publika svakim danom sve je veća i konzumira impozantan broj naslova. Takav ritam uspješno prate i izdavačke kuće koje kao na traci izbacuju nove naslove koji tek trebaju pronaći svoju publiku.

Nedostaje li vam netko u ovom hranidbenom lancu?

Gdje su u cijeloj toj priči pisci?

PicsArt_12-29-01.06.16

Oni zbog kojih i putujemo po cijelom svijetu, onom stvarnom ili onom izmišljenom, zbog kojih upoznajemo mnoštvo ličnosti, mnoštvo novih prijatelja i mnoštvo novih neprijatelja? Oni zbog kojih gorke suze ronimo i davimo se od smijeha, ili se pak zgražamo nad djelima i nedjelima njihovih književnih junaka?

Gdje su oni kada ih ne vidimo na promocijama i događajima na kojima nasmiješeni pokušavaju što bolje promovirati svoje knjige i sve ih potpisati za vjerne čitatelje koji nisu niti pročitali netom izdanu knjigu, a već postavljaju pitanje: Kad će nova knjiga?

PicsArt_12-29-01.17.56

Koliko pisaca sjedi zamišljeno pred ekranima računala, lomi svoje prste i grize nokte, u nadi da će zadovoljiti apetite čitatelja koje su načeli svojom posljednjom knjigom, u nadi da neće biti prožvakani pod zubom vremena i biti zaboravljeni, u nadi da imaju još štošta za ponuditi? Često je u pitanju čisti posao, a nerijetko i borba za goli život.

Osjećaj koji je Delphine de Vigan nesumnjivo poznat nakon što je njezin posljednji roman, Ništa se ne opire noći, postigao ogroman uspjeh, osvojio mnoštvo književnih nagrada i zadržao se na ljestvici najprodavanijih knjiga više od godinu dana. Roman u kojem se autorica ogolila pred publikom i suočila s izrazito traumatičnom životnom epizodom, samoubojstvom vlastite majke.

PicsArt_12-29-01.11.02

Nije to prvi put da je Delphine napisala roman u kojem razotkriva neki od najdubljih dijelova svoje intime, jer je 2001. godine objavila roman Dani bez gladi, u kojem je opisala grčevitu borbu s anoreksijom.

Nakon svega što je o sebi otkrila, nakon što je već dovoljno duboko zaronila u svoju osobnost i prikazala je svojoj književnoj publici, jedno pitanje je neizbježno. Koliko slojeva kože je Delphine de Vigan spremna još oguliti i tako se još više razotkriti?

Pitanje na koje, nasreću ili nažalost, odgovor u romanu Prema istinitoj priči nećete pronaći već, naprotiv, postoji velika mogućnost da se nad postavljenim pitanjem još više zamislite.

PicsArt_12-29-01.14.03

Delphine je izdala novi roman koji je vrlo brzo polučio ogroman uspjeh, zbog čega joj se nametnuo luđački ritam odlazaka na promocije i potpisivanje knjiga. Iz dana u dan, od događaja do događaja, Delphine je tek trebala shvatiti da je ostala sama. Iako je uz sebe imala dvoje predivne djece i muškarca kojeg voli, Delphine je bila sama. Samo ona i treperava crtica na ekranu njezinog računala koja čeka upisivanje novog teksta. Na stranice posljednjeg romana istresla je dio sebe, fragment svoje duše, ni svjesna koliko je zbog tog postala ranjiva. Pogodan teren za ulaz jednog predatora kao što je L.

L. je stupila u Delphinin život na način koji priliči jednom predatoru, polako, tiho, pažljivo ispitujući okolinu, strpljivo čekajući svoj znak da u potpunosti preuzme kontrolu. Uljuljana, opijena lažnim osjećajem sigurnosti, Delphine joj to i dopušta.

PicsArt_12-29-01.13.04

Kako i ne bi?

L. je bila sve ono što je Delphine priželjkivala biti. Senzualna žena, sa zamamnim tjelesnim osobinama, umiljata ali i odlučna kada treba biti. Žena koja stoji čvrsto na svoje dvije noge i koja se potrudi da svi znaju kada ona njima gazi. Ali, kako se njezino druženje s L. produbljuje, Delphine sve češće sumnja u njezine dobre namjere. Prekasno?

PicsArt_12-29-01.09.57

Ne treba posjedovati neke posebne holmesovske ili poirotovske vještine kako bi bilo savršeno jasno da je L. za Delphine katastrofa u začetku, jer prolog ovog romana služi kao svojevrstan spomenik podignut u spomen pobjede u bitci koja je mogla svezati Delphininu inspiraciju i jednom zasvagda ju ostaviti bez glasa.

Iako je boravak u Delphininoj glavi isprva težak i izuzetno konfuzan, autorica je fantastično dočarala kakav je zapravo pakao bez inspiracije u kojem ne znaš kako napraviti sljedeći korak u čiju ispravnost nikako ne možeš biti siguran. Iako je žanrovski jako teško igdje svrstati ovaj roman, a kamoli ga staviti u ladicu s trilerima, Prema istinitoj priči posjeduje jednu trilersku čar, a očituje se u izgradnji sigurne nadmoći L.-ine sjene nad Delphine, iako isprva nisu ni približno jasni razmjeri katastrofe u koju je vodi. Kako ovaj roman biva sve mračniji, sve teže mi je bilo odlijepiti ruke od njega.

PicsArt_12-29-01.18.56

Delphine de Vigan u romanu Prema istinitoj priči još jednom se suočila sa samom sobom, ali i pitanjima koja se često mnogi boje postaviti. Kako se boriti protiv samoga sebe? Kako nadići duboke osobne i stvarateljske krize? Kakav je zapravo položaj pisca u cijeloj izdavačkoj mašineriji? I, nadasve, kako u svemu navedenom sačuvati sebe i iz svega toga izaći živ?

Delphine de Vigan je s ovim romanom nadišla svaku granicu žanra. Vjerujem da mnogi, baš kao i ja, vole kad je nešto snimljeno ili napisano po istinitom događaju. Možda smo tako programirani, ali takav sadržaj pomnije promatramo i intenzivnije doživljavamo od obične fikcije.

PicsArt_12-29-01.19.30

Maestralnost ovog djela očituje se u varci za oko, ali i um koju je autorica priredila, držeći granicu između realnosti i fikcije neodređenom, u mutnom, toliko da sam i sa zadnjom pročitanom rečenicom u glavi vrtio pitanje: Što je istina, a što fikcija?

Radnja romana Prema istinitoj priči krajem 2017. godine prenesena je na filmsko platno. U adaptaciji scenarija sudjelovala je i Delphine de Vigan, a režiju potpisuje Roman Polanski. Glavnu ulogu, onu Delphine, tumači redateljeva supruga Emmanuelle Seigner, dok je uloga fatalne L. pripala Evi Green.


Jedna misao o “Delphine de Vigan: Prema istinitoj priči

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.