Laini Taylor: Sanjar Strange

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.

Naslov izvornika: Strange the Dreamer

S engleskoga prevela Jelena Pataki

Za sliku kažu da govori tisuću riječi. A postoje i riječi, magično spojene, sklop čija se ljepota nikako ne bi mogla uramiti ni s tisuću slika. U ovom slučaju skrivene su u jednoj predivnoj knjizi narančastih korica s predivnim plavim motivima.

Sanjar Strange.

San. Plamen. Čarolija. Čudesna priča. Veličanstven duh.

Riječi bi se mogle nizati do u nedogled, ali uvijek bi ih falilo nekoliko kako bi oslikale savršenu sliku o romanu Sanjar Strange.

Ako bi me netko u ovom trenutku u potpunosti razumio, bio bi to Lazlo.

Mladi Lazlo Strange. Ratno siroče ostavljeno pred vratima samostana, ostavljeno nekom drugom na brigu kako bi mu donekle dao život kakav zaslužuje. Iz godine u godinu, priče brata Cyrusa- iako su među redovnicima bile nepoželjne i smatrane slavljem lažnih bogova- postale su hrana za njegovu žednu dušu, osobito ona o dalekom gradu usred ničega koji je dom neporaženih ratnika i čudesnih bića koja se u kraljevini Zosmi već naraštajima nisu vidjeli.

Sve do jedne noći- dok se u voćnjaku opatije Zemonan sukobljavao sa silnim vojskama koristeći svoj ”mač”- kada je Lazlu jedno ime brutalno oteto. Nije to bilo prezime Strange, koje je Lazlo dobio kao sva ratna siročad u gradu.

Plač.

Plač je bilo sve što mu je ostalo od imena veličanstvenog grada, onkraj planine od istopljenih demonskih kostiju, gdje se skrivaju ratnici Tizerkani i veličanstveni spektrali. Ime za kojim Strange neće prestati tragati ni godinama poslije, jednom kada svoj mir, svoj poziv pronađe u knjižnici. Na mjestu gdje je osjetio da pripada, na mjestu gdje nije vadio nos iz knjiga (koji je jednom čak bio i slomljen zbog knjige koja je nesretno sletjela s police), mjesto gdje je dobio nadimak- Sanjar Strange.

Nije Lazlo znao da je grad o kojem je toliko sanjao i maštao izgubio apsolutno sve i zauzvrat dobio samo košmare. Nije znao sve dok jednog dana u Zosmu nije ujahala delegacija iz Neviđenog grada. Neviđeni grad sada je u gorkoj potrebi za alkemičarima, misliocima, ratnicima, jer nad gradom lebdi Citadela, palača u obliku serafina iz vremena bogova koju iznad grada drži čarolija.

Čovjek kojem je mnogo toga oduzeto ne iznenadi se kada život krene u još jedan zamah da zgrabi još malo od onog skromnog što je ostalo. Ali pitanje je dokada će mu to dopuštati? Dokada će dopuštati da onaj plamen, koji može obasjati svjetove, samo slabašno tinja u njemu?

U ovom trenutku, nakon besmislene potrage za boljim i prikladnijim izrazom, poslužit ću se autoričinim riječima- krasopis ispisan medom. Riječi kojima je Lazlo opisao jezik grada Plača sigurno su najprikladnije su za opisati ovu knjigu.

A za ove riječi koje na hrvatskom jeziku, baš kao med, lako teku zaslužan je prijevod Jelene Pataki koja može biti izrazito ponosna na svoj rad. Čitajući fantasy žanr na engleskom jeziku redovito sam se grozio od same pomisli na prevođenje imena, čudesnih bića i mjesta na hrvatski jezik jer… kako to prevesti, a da smisleno zvuči? Srećom, postoje ljudi kao Jelena koji znaju odlično odraditi svoj posao i zbog kojih spoznamo ljepotu našeg jezika u nekom drugačijem i neuobičajenom ruhu.

Predivan svijet, bila to kraljevina Zosma ili grad plač; zapanjujuća bića, u obliku skrovara koji vreba iz pustinjskog pijeska ili spektral koji se šepuri gradskim ulicama…

… fali li vam nešto?

Bogovi, ljudi, čudovišta… tu su, ne nužno tim redoslijedom, ne nužno imenom kojim su nazvani. Jer ako će vas Sanjar Strange nečemu naučiti, to je da ime lako može biti nepovratno oduzeto i u potpunosti krivo dodijeljeno.

Sanjar Strange je, bez pretjerivanja, knjiga koja prvom stranicom zgrabi pažnju i ne pušta. Sve do posljednje stranice kao da sam bio u skrovarovom zagrljaju (kad bi ta ”maza” uopće grlila) iz kojeg se nisam mogao izvući. Ruku na srce, nije da sam se pretrgao s izvlačenjem. Znam, ne zvuči nimalo romantično, osobito kada saznate što je skrovar, ali ovaj zagrljaj sam obožavao i još uvijek obožavam.

Muza košmara naslov je u kojem se nastavlja ova zamršena priča započeta u Sanjaru Strangeu. Hoće li čovjek ostati čovjek? Hoće li bog i dalje zadržati svoje božansko obličje? Ili će možda doći do potresnih moralnih preokreta u kojima će neka imena zasluženo pronaći put do pravog vlasnika? Čekat ćemo Muzu košmara da nam kaže.


Jedna misao o “Laini Taylor: Sanjar Strange

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.