Ivana Delač: Japodinine muke

Izdavač: Hangar7, 2018.

Knjiga dostupna na Hoću knjigu webshopu

20191207_111803

Ples na samom rubu ponora uvijek izgleda, ako ne izazovno, onda barem atraktivno (osobno, radije gledam druge kako to rade, ako već moram biti nekako uključen). No nekima ni to ne izaziva približno dobar nalet adrenalina, pa pozovu samog vraga da zapleše s njima. Pad s ruba ili konačan kraj na vražjim rogovima jedini su izgledni scenariji, tim više ako si odlučna žena sa zacrtanim ciljem u vrijeme tektonskih društvenih, znanstvenih i tehnoloških promjena.

Japodina von Reinhardt, više no što je htjela, mnogima je zapela za oko. Nije u pitanju bila njena ljepota podarena od same Afrodite, što je bilo jedan od rjeđih razloga zašto bi se, uz njezin status, mnoge oči zadržavale na nekoj ženi. Pa kad sam već kod statusa; da, u pitanju je bio status, ali u vremenu u kojem živi grofica von Reinhardt, društveno nepoželjan status.

20200113_222231_0000

Japodina von Reinhardt, svojevrsno žensko utjelovljenje Tantala, mnogima je bila meta zbog onoga što joj je život donio u nasljedstvo. Kao žena u tridesetim godinama uz činjenicu da se, unatoč tim godinama, još uvijek nije udala i zasnovala obitelj, morala je naslijediti očevu tvornicu i biti neudana žena koja je vodi. Čista rukavica u lice i pljuska mnogim pripadnicima jačeg spola.

Napredovala je znanost, napredovala je medicina, tehnologija je galopirala naprijed. Dovraga, čak su i ljudska prava marširala naprijed. Ali ne, žena kao vlasnica i upraviteljica tvornice i dalje je bila društveno neprihvatljiva pojava, prava debela šaka u oko. Kako bi se mnogi brci nasmijali kad bi znali da je ta tvornica u velikim problemima, jer lako je svaliti krivnju na nesposobnu ženu.

Pa kad već pričaju, daj im začina za priču, zapleši s vragom. Upravo ono što je grofica von Reinhardt i napravila. Nevoljko, ali je ipak prihvatila ruku koju joj je sam vrag pružio za ples.

20200113_222211_0000

Sigurno sam već u nekoliko osvrta na druge romane spomenuo- teški sam sucker kad je steampunk u pitanju! Tehnologija i moda viktorijanskog doba, para posvuda, bez obzira u koji se vremenski okvir smjesti, jednostavno je predivan prizor za promatrati, tim više kad dobiješ mogućnost, uz pomoć piščevih opisa, oblikovati ga u svojoj glavi. I iako su Japodinine muke okarakterizirane kao steampunk roman, obilježja žanra ne uvjetuju radnju romana, već ga obogaćuju, pružajući igralište za maštu, vizualni festival za um i oko.

Općoj slici pridonijela je i činjenica da je autorica Ivana Delač radnju romana smjestila u vrijeme kojem steampunk najbolje leži i izvorno pripada- viktorijansko doba. Iako se izraz viktorijansko doba uglavnom koristi za vrijeme vladavine kraljice Viktorije u Ujedinjenom kraljevstvu, volim ga upotrebljavati i za druge države Europe, jer mnoge promjene koje su se događale u drugoj polovici 19. i prvom desetljeću 20. stoljeća, kako pozitivne tako i one negativne, Europa u velikoj mjeri može zahvaliti Ujedinjenom Kraljevstvu. Iza ovog romana, vidljivo je, stoji iscrpno povijesno istraživanje i korištenje točnih povijesnih činjenica i stvarnih povijesnih osoba, kojima je autorica pridružila i nekoliko imaginarnih osoba i podataka, vješto zamaglivši granicu između realnog i izmišljenog.

20200113_222151_0000

I rijetki su romani s navedenom žanrovskom klasifikacijom u kojima ću se u potpunosti posvetiti likovima kao ljudima od krvi i mesa. Ne kažem da ih nema, ali u znanstveno-fantastičnim romanima se prečesto prepustim svijetu u kojem u tom trenutku obitavam i događajima koji se u njemu odvijaju, dok su likovi nerijetko samo figure koje hodaju po ploči.

To nije slučaj s Japodinom von Reinhardt, inspirativnim ženskim likom čije nevolje, moralne dileme i postupci isijavaju neizvjesnost i zahtijevaju pozornost. Tako je lako zauzeti stranu jedne žene, odlučne u razbijanju predrasuda, ostvarivanju zacrtanih ciljeva i življenja nečega o čemu su mnoge žene prije i nakon nje mogle samo sanjati i o čemu su- nažalost, jako glasno i svejedno neprimijećene- mogle samo pričati. Ipak, Japodina obitava u jednoj moralnoj sivoj zoni koja neće uvijek svima biti po volji. Tako ju je lako zavoljeti, ali tanka je linija između ljubav i mržnje.

20200113_222115_0000

I ono što je najbitnije- posljedice. Raskošna haljina umjesto plaće jednog radnika i kruha u dječjim ustima, prihvaćanje nemoralne ponude, poigravanje s mnogo opasnijim igračima od sebe, udaranje glavom u zid u svrhu višeg cilja… pitanje je: možemo li biti spremni, jednom kada se bumerang zvan posljedice uputi prema nama? Opravdava li plemenitost cilja svaki moralno diskutabilan potez? Možemo li se opravdavati da u tom trenutku jednostavno nismo mogli i znali bolje? I ne, naslov vas u nijednom trenutku ovog romana ne laže, jer Ivana je odlučila do samoga kraja Japodinu držati u mukama. I vjerujte mi na riječ da u ovom trenutku niste pročitali ni malešno s od spoilera.

Japodinine muke izniman je i bogat povijesni, znanstveno-fantastični, ljubavni i misteriozni roman koji odlikuje predivna i bogata scenografija, pitkost, bogati i višedimenzionalni likovi, moralne dileme, misterija i pomalo akcije. Fantastični sastojci za fantastičan roman za koji postoji realna ”opasnost” da ćete ga htjeti progutati u jednom mahu.

I naravno, ne zaboravite da vas u ovom romanu čeka i jedan zmaj! 😉


One thought on “Ivana Delač: Japodinine muke

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.