Fernando Aramburu: Patria

Nakladnik: Fraktura, 2019.

Naslov izvornika: Patria

Sa španjolskog prevela Željka Somun

20191207_110835

”Ako patiš, kako ćeš zaboraviti?”

Da, zaista, kako ćeš? Možeš li? Možeš li se suprotstaviti srži svoga bića, namjestiti osmijeh na napaćeno lice, pružiti ruku, podviti rep i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo? Čak i kad davno zadane rane i ožiljci žare, podsjećajući na veliku nepravdu opravdavanu višim ciljem.

Vrela pitanja su, kao iz gejzira, vrištala u trenutku kada je na ulici, u blizini vlastitog doma pronađeno beživotno, bez ikakvog poštovanja ostavljeno Txatovo tijelo. Iako njegov ubojica nije imao ni lice ni točno ime i prezime, jako se dobro znalo tko je zaslužan za smrt vlasnika jedne male obiteljske firme i uglednog člana zajednice.

20200120_205725_0000

I svi su to znali, samo što su neki okrenuli glavu, jer je užasan čin oduzimanja nečijeg života počinjen u ime višeg cilja dok drugi, bez primljenog metka ranjeni, na ulici, iza sućuti na licima svojih susjeda vide onaj upozoravajući prst na ustima- tiho budi! Samo, jesi li u tom slučaju žrtva ili sudionik? Jesi li svojom šutnjom zakucao još jedan metak u tijelo mrtvog čovjeka?

Trenutak Txatove smrti zapravo je bio posljednji čavao (ili su barem tako mislili) u odnosima između dvije obitelji koje su donedavno međusobno dijelile obroke, čija su djeca bila nerazdvojna, čiji očevi su zajedno biciklirali, a nedjelja ne bi prošla da majke nisu zajedno pohodile misu.

20200120_205812_0000

Iako veliko djelo, Patria je za Aramburua bila potencijalno nepregledno minsko polje. Odrastati, svjedočiti i prebivati svaki dan u životnim uvjetima koji su za vrijeme ETA-inog terora u Španjolskoj bili svjetlosnim godinama daleko od normalnih, jako je teško ostati imun i ne stvoriti svoje mišljenje o nametnutoj situaciji. Patria je onaj tip romana koji je na svakom koraku nudio opasnost da se životne priče i sudbine pretvore u jeftino politiziranje i razbacivanje parolama. Iako bi bilo logično donijeti vlastiti zaključak o tome koje stajalište i stranu zauzima, Aramburu u niti jednom trenutku ne daje naslutiti čiju stranu zapravo drži.

20200120_205554_0000

On je u ovom romanu i ne drži. Drže je njegovi likovi- oni koji pucaju i oni u koje se puca- koji, kako je autor sam naglasio, nisu stvarni likovi, ali njihova krv, patnja, nesreća, suze, pa čak i sjeta, sreća, sjećanja na neke bolje dane se osjećaju na svakoj stranici ovog romana. Bila to Bittori, ucviljena udovica koja bez obzira na sve želi otkriti tko se usudio oduzeti život njenom mužu, ili njeno dvoje djece, koja nekako nastavljaju svoje živote što dalje od sudbine koja je zadesila njihovog oca. Možda Bittorina velika prijateljica, kasnije neprijateljica Miren, čiji je patriotizam možda i utjecao na to da joj se najstariji sin regrutira u ETA-u i postane lice s policijskih potjernica; Joxe Mari koji je svim srcem odlučio sudjelovati u borbi i ne biti samo promatrač iz daljine; ili, pak, možda njegova sestra Arantxa, prikovana za kolica nakon teškog moždanog udara. I tako u nedogled.

20200120_205649_0000

Aramburu svoje likove ne promatra, već im udahnjuje život, dopušta njihovim mislima da progovore, zamagljujući granicu između onog što se ispred njih događa i svega što im kroz glavu prolazi. Putujući iz prošlosti u sadašnjost i natrag, prateći blistave dane, kao i one u kojima se život uz tresak okreće naglavačke, Aramburu piše iznimne i živopisne obiteljske sage.

Iako priča o sudbinama malih ljudi u mračnom razdoblju španjolske povijesti, sukus Patrije je ono što stvara jednu ogromnu knedlu u grlu. Bolna je, zapravo, Patrijina univerzalnost koja, iako prikazuje španjolsku kulturu, povijest i pitanje identiteta, zapravo nema granice ili tog kontinenta koji bi ograničili njenu ideju i poruku.

20200120_205504_0000

Ideja!

Ideja je ta koja ima ogromnu moć spajanja ljudi, ali još razorniju kada ih treba razdvojiti. Zbog ideje će gorjeti ponos, zbog ideje će proraditi inat, zbog ideje ćeš okrenuti leđa čovjeku zbog kojeg bi do jučer u ruku vatru dao. Zbog ideje ćeš čovjeku oduzeti život. Iako u znatno manjoj mjeri, iako- ovisno o strani svijeta- manje ili više radikalnoj, svaki dan možemo svjedočiti konstruktivnoj ili razornoj moći ideje.

Iako je ovdje nanizan pozamašan broj riječi, one nisu ni približno dovoljne da iskažu duboko poštovanje, poniznost, očaranost i sveukupan dojam koji je na mene ostavilo ovo monumentalno djelo. Dovoljno je reći da čovjek, koji je počeo čitati Patriu, nikako nije isti onaj koji ju je i pročitao.


Jedna misao o “Fernando Aramburu: Patria

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.