Politička ideja i njena deformacija

PSX_20200711_103159

Postoji ta jedna rečenica- igrom slučaja, filmska- koja je postala jedan od mojih najdražih citata ikad, a izgovorena je u filmu Početak (Inception, 2010.): ”Koji je parazit najotporniji? Ideja! Otporna. Vrlo zarazna. Jednom kada ideja zavlada umom, gotovo ju je nemoguće iskorijeniti.”

Smrt njezinog pokretača ili smrt njezinog nositelja za ideju koja je pala na plodno tlo ne znači apsolutno ništa. Ideja nema fizičkih prepreka i ograničenja, ne poznaje granice. Moglo bi se reći da je jedini sudac, porotnik i krvnik ideje- vrijeme. Možda ne može biti njezin sudac ili porotnik, ali čovjek, baš kao što je njezin pokretač ili pak puki prenositelj, itekako može biti njezin nemilosrdan krvnik.

Uzevši u obzir njezinu otpornost na istrebljenje, začuđuje naizgled glatka lakoća njenog deformiranja do nekih nezamislivih, ludih, pa čak i monstruoznih krajnosti. Sklonite se, doktore Jekyll i gospodine Hyde. Baš kao ideja, i njene deformacije pronalaze put od jednog tamnog i zabačenog kutka uma sve do svjetala svjetske pozornice.

Od svjetala idejnih božanstava često se ne vide kosti preko koji su ta ista božanstva gazila prema centru pozornosti, a još manje se vide oni koji se s posljedicama deformacije ideje nose u svojoj običnoj životnoj svakodnevici.

IMG_20200121_104408_640

Mislim da u životu nisam pročitao roman u kojem se tako nepristrano, realno, brutalno iskreno,a opet tako dirljivo piše o utjecaju jedne ideologije na svakodnevni život malog čovjeka kao što je to napravio Fernando Aramburu u svom maestralnom romanu Patria.

20200120_205504_0000

Iako veliko djelo, Patria je za Aramburua bila potencijalno nepregledno minsko polje. Odrastati, svjedočiti i prebivati svaki dan u životnim uvjetima koji su za vrijeme ETA-inog terora u Španjolskoj bili svjetlosnim godinama daleko od normalnih, jako je teško ostati imun i ne stvoriti svoje mišljenje o nametnutoj situaciji. Patria je onaj tip romana koji je na svakom koraku nudio opasnost da se životne priče i sudbine pretvore u jeftino politiziranje i razbacivanje parolama. Iako bi bilo logično donijeti vlastiti zaključak o tome koje stajalište i stranu zauzima, Aramburu u niti jednom trenutku ne daje naslutiti čiju stranu zapravo drži.

20190219_104426_polarr

Koristeći neke općepoznate, ali i neke manje poznate povijesne činjenice, Leonardo Padura u svom romanu, Čovjek koji je volio pse, isprepliće tri priče: priče s one spomenute svjetske pozornice, priče onih opčaranih tim svjetlima koja slijepo slijede i priče onih koji prve dvije priče mogu s odmakom kritički sagledati, ali su prisiljeni živjeti s njihovim kosturima.

20200711_171840_0000

Maestralan spoj povijesne fikcije i povijesnih činjenica, Čovjek koji je volio pse prati tri čovjeka kroz čije priče upoznajemo srž komunizma, obećanje boljeg života i jednakosti koje je palo u vodu zahvaljujući iskrivljenim idealima i monstrumima koji su te ideale nametnuli. Čovjek koji je volio pse u jednom trenutku može se čitati kao povijesni udžbenik, u drugom trenutku kao vrhunski povijesni kriminalistički roman s elementima pravog špijunskog trilera.

IMG_20200126_104442_605

Ovim monumentalnim romanima valja pridružiti jedno ime s naših prostora koje, iako zadnje u nizu, po svom ukoričenom postignuću stoji s njima rame uz rame.

Neobično, turbulentno i istinsko prijateljstvo Waltera Stiklera i misterioznog Wladimira središte je romana Igora Štiksa jednostavno nazvanog- W.

20200711_171016_0000

Nešto započeto kao intrigantna priča o velikom prijateljstvu kasnije se pretvara u buran i mračan psihološki i politički triler. Osebujan roman o prijateljstvu, ljubavi i izdaji istovremeno je koncizan presjek ljevičarskih, ali i općenito političkih prevrata koji su potresali hladnoratovsku Europu.

Tri u potpunosti različita romana nošena su istom niti. Ideja!

Patria, Čovjek koji je volio pse i W tri su romana srži sazdane od ideje, ali i onoga što se događa kada se otvore vrata mogućnosti deformiranja iste do besmislenih i monstruoznih granica.

Ideja je ta koja ima ogromnu moć spajanja ljudi, ali još razorniju kada ih treba razdvojiti. Zbog ideje će gorjeti ponos, zbog ideje će proraditi inat, zbog ideje ćeš okrenuti leđa čovjeku zbog kojeg bi do jučer u ruku vatru dao. Zbog ideje ćeš čovjeku oduzeti život. Iako u znatno manjoj mjeri, iako- ovisno o strani svijeta- manje ili više radikalnoj, svaki dan možemo svjedočiti konstruktivnoj ili razornoj moći ideje. Barem ondje gdje je ima.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.