Max Porter: Lanny

Nakladnik: Faber & Faber

PSX_20200716_154955

Tuga je pernata stvar roman je kojim je Max Porter zavirio u jednu intimnu ljudsku dimenziju koju, iako često okruženi mnoštvom u tim teškim i bolnim trenucima, nosimo duboko u sebi i onda kad se gomila rasprši, kada smo joj prepušteni na milost i nemilost. U tim trenucima prečesto se pitamo kako tugu skinuti sa svojih pleća, dok sve što trebamo napraviti jest- prihvatiti je. Prihvatiti je, odnositi se prema njoj kao prema starom prijatelju i nastaviti živjeti s njom do onog trenutka kada ona sama bude spremna otići.

Tuga je pernata stvar. Lanny. Dva u potpunosti različita romana, a ipak…

Bogata, naizgled stoljetna duša u tijelu dječaka.

Zvuči tako… žalosno?

Inspirativan i bogat duh kao što je Lannyjev prečesto ne nailazi na ekvivalente u društvu koje ga okružuje, ne nailazi na razumijevanje. Svidjelo se to nama ili ne, i koliko god to oštro zvučalo, takav duh je uglavnom izopćenik. Izopćen, ponekad čak i od strane onih za koje bi se trebalo podrazumijevati da budu u blizini, kako u najboljim tako i onim najgorim trenucima.

20200721_195336_0000

Ipak, s Lannyjem je priča malo drugačija. Postoji netko tko ga čuje, postoji netko tko ga razumije.

Nitko ga ne vidi, nijedna živa duša nikad nije čula ni glas koji je pustio a ipak, postao je temom folklora, zastrašujuća priča za nevaljalu djecu. Otkad je svijeta i vijeka, Čiča Toothwort osluškuje ljude, prirodu, svijet oko sebe- kad ne spava. Možda zbog pomaka u Zemljinoj kori ili pak činjenice da je predugo spavao, Čiča Toothwort sada je budan. I opet sluša. U moru svakodnevnih beznačajnih i bezličnih ljudskih baljezganja, u zaglušujućoj gomili nekih nevažnih zvukova uho Čiče Toothworta razaznaje jedan glas, njemu jako ugodan.

I čuje ga. I razumije ga. Lanny.

20200721_195159_0000

Sigurno je muza koja je inspirirala Maxa Portera koristila neke žešće droge od svojih sestara, drugog logičnog objašnjenja nema. Kada malo bolje promislim, suvišno je Maxa Portera i logiku spomenuti u istoj rečenici. Njegove priče, njegov izričaj, njegovi likovi, njegova mašta, prkose svakoj normi i odbijaju se smjestiti u jedan okvir i u njemu obitavati.

I zato će neki reći da je stil i izričaj Maxa Portera pretenciozan pokušaj isticanja i da mu zapravo to ne polazi za rukom. Da, jedan dio publike će sigurno to misliti. I reći ću vam zašto mislim da su u krivu.

20200721_195124_0000

U svoja dva dijametralno suprotna romana, Max Porter sažima onaj aspekt života o kojem tako nevoljko razmišljamo. Zapravo, grozimo se od same pomisli njegove prisutnosti u našim životima. Smisao u njegovoj besmislici, ljepota koja se očituje u najružnijim i najtragičnijim trenucima. Tuga koju grliš i prihvaćaš kao starog druga. Dijete koje je odbačeno i neshvaćeno od onih koji bi mu trebali biti oslonac u životu.

Lanny je u mnogočemu jedan korak dalje. Atipičnim stilom kojim je Lannyu podario jednu heterogenu formu, Porter se još jednom suočio s problemom prihvaćanja, odnosno problemom nedostatka istog. I lako takva forma može biti velika distrakcija od ideje i poante romana, ali u njoj se očituje Porterov raskošan talent zahvaljujući kojem- unatoč formi- uspijeva biti poticajan, obazriv, osjećajan, dirljiv.

20200419_121329 (3)

Uz sve to, iako povremeno izgleda da tek pleše na ivici realnog i magičnog, Porter se ne ustručava otisnuti duboko preko granice i svom romanu podariti jednu nadrealnu dimenziju.

Priznajem, kopkalo me hoće li se barem približno ispuniti očekivanja koja je postavila Tuga. S velikim olakšanjem, priznajem, bio sam budala što sam uopće sumnjao. Svjestan sam da njegov izričaj neće najbolje leći uz svaki ukus. Zapravo, pošteno će se napatiti dok pronađe jedan s kojim će se sjediniti. Ali ovom ukusu, ovom umu, ovom srcu izuzetno odgovara magija riječi Maxa Portera, toliko da se- nakon samo dva romana- zacementirao na popisu autora čiju sljedeću knjigu s nestrpljenjem očekujem.

20200721_195244_0000

Lanny je, kada bih pokušao drastično pojednostaviti stvari, neobična priča o prijateljstvu. Pažljiviji pogled između redaka- kako onih uredno napisanih, tako i onih koji izgledaju kao jedna smiješna črčkarija- osim već spomenute priče o neobičnom prijateljstvu koja je zaista prisutna u ovom romanu, otkriva Lannyja kao roman o djetinjstvu, sazrijevanju, suživotu u manjoj sredini, razumijevanju različitosti i posebnosti i, naposljetku- prihvaćanju. Jer kada bi prihvatili, ili barem pokušali razumjeti neke pojave, neke ljude oko nas koji odskaču od naših- da ne budem grublji i oštriji- klasičnih pogleda na ljude i svijet oko sebe, svijet bi bio puno ljepše mjesto za život.

Knjigu možete pronaći na Znanje webshopu.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.