S.A. Chakraborty: The Kingdom of Copper (Kraljevstvo od bakra)

Izdavač: HarperVoyager, Kindle edition, 2019.

Jedan osmijeh.

Jedan podmukao i zlokoban osmijeh koji je svojoj žrtvi ostavljao dojam napokon postignute poniznosti i poslušnosti, nimalo svjesnoj da je zapravo na nišanu jednoj vrsnoj umjetnici i prevarantici. S tim osmijehom i velikom neizvjesnošću S.A. Chakraborty zaključila je prvo poglavlje Devabadske trilogije, Grad od mjedi (eng. The City of Brass). Prvo poglavlje kojim sam zakoračio u raskošan svijet mitologije i nekih (nažalost) zaboravljenih priča i bića Bliskog i onog malo daljeg Istoka.

Znao sam ja da me s pričom čeka još puno toga, ali da ona raskoš iz prvog romana može biti još raskošnija, tome se nisam nadao.

Gdje sam odlutao? Aha, osmijeh!

Neću vam reći kome ga je Nahri uputila, ne želim ničim utjecati na čar čitanja prvog romana. Ali jednom kad saznate, jasno će vam biti zašto sam jedva čekao sletjeti u Kraljevstvo od Bakra (eng. The Kingdom of Copper).

Bakreni kotao postavljen je na vatru. Krčka.

Iako je nakon događaja u Gradu od mjedi jasno da neke stvari nikad neće biti iste, baš kao u tom romanu i u Kraljevstvu od bakra dominira jedan dulji uvod, uz jednu jako bitnu razliku. Atmosfera. Miris pepela u zraku. U ovom uvodu jasno je da su pokrenute promjene, svakim danom jačaju neke struje koje će se iznimno teško obuzdati.

Mogu li se naznake nekih novih/starih vremena tako lako obuzdavati prijetnjama i gušiti krvlju?

Prije svega, Kraljevstvo od bakra iznimno je atmosferski moćan roman. Iako uvod, sad već standardno sporije teče, ugodno me iznenadila napeta atmosfera nepovjerenja i neizvjesnosti kojim je nabijen.

Ne znaš ti više kome tu možeš vjerovati, ne znaš za koga bi ruku u vatru mogao pružiti?

Naivno sam mislio da će u takvom okruženju likovi nastaviti putem kojim su krenuli. Sulejmanova mu oka, grdno sam se zeznuo! Likovi za koje sam mislio da ih barem djelomično poznajem sada su dobili jedno potpuno drugačije lice. Isprva mi je djelovalo da je autorica besramno i nevješto razgradila likove koje je tako pomno gradila u prvom romanu. Moje nezadovoljstvo je privremeno primireno kada sam uzeo u obzir atmosferu koja traži pokornost i situaciju u kojoj i najmanja naznaka neposlušnosti biva kažnjena krvlju.

I svaki trenutak (srećom, bili su rijetki) kada sam pomislio da bi pojedini dijelovi romana mogli biti kraći, jednom kada je onaj bakreni lonac prekipio i izvrnuo se s vatre, svaka zamjerka se rastopila u toj vatri. Na ovo nisam bio spreman!

Dinamička eksplozija romana popraćena urnebesno brzim tempom!

Da bih izbjegao i najmanju opasnost otkrivanja detalja radnje, istaknuti ću ono najbitnije. S drugim romanom S.A. Chakraborty utvrdila se kao majstorica pripovijedanja. Svaka narativna linija ima svoju glavu i rep, sve ima svoje veliko zašto i još veće zato (onoliko koliko joj dopušta činjenica da iza ovog slijedi završnica trilogije). Uz to, već raskošnu mitološku fondaciju romana dodatno je proširila veličanstvenim fragmentima mitologije istočnog svijeta.

Grdo bih se ogriješio o Chakraborty i njeno djelo kad bih rekao da je roman u potpunosti atmosferski podređen mitološkoj podlozi. Dijelom je, jer iz svake stranice ovog romana isijava vrelina pijeska i miris začina, nešto što se tradicionalno pripisuje istočnim kulturama. Ali isto tako, Kraljevstvo od bakra bio bi mnogo lošiji roman kada ne bi imao punokrvnu atmosferu nepovjerenja, napetosti koja se može rezati plamenom okupanim Zulfikarom u kojoj se teško može predvidjeti što te čeka iza ugla, nešto što smo navikli čitati u ipak malo drugačijim romanima.

Pred sam kraj, volio bih istaknuti nešto što sam često nalazio u drugim velikim trilogijama, što nikako nije slučaj s ovim romanom. Kraljevstvo od bakra nikako nije tip romana ”mosta” koji služi samo kao dopuna da bi se neki serijal mogao nazvati trilogijom.

Uz već spomenuto mitološki obojeno bogatstvo boja i mirisa, ovaj roman obogatio je izgradio svoje likove u nekom drugačijem svijetu od onog u kojem su stvoreni, zbog čega su prisiljeni odcijepiti se od sebe samih i poći nekim neočekivanim putevima. Odmaknuli se jesu, ali izgubili nisu.

I kako to obično biva, mnoštvo pitanja je postavljeno i na mnoga je odgovoreno, ali vjerujem kako je pravi šećer ostavljen za sam kraj. Putujemo prema Carstvu od zlata, finalu Devabadske trilogije.

Recenziju za prvi roman Devabadske trilogije, Grad od mjedi, možete pročitati ovdje.


Jedna misao o “S.A. Chakraborty: The Kingdom of Copper (Kraljevstvo od bakra)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.