Andy Weir: Project Hail Mary

Izdavač: Audible Audio, 2021.

Mislim da sam negdje već spomenuo kako dosad nisam nalazio zajednički jezik s romanima Andyja Weira.

Marsovca je zeznula sezona Oscara i Matt Damon, proklet bio! Ma nije jadan Matt ničemu kriv osim za jako dobru glumu u tom filmu pa mi je iskakao iz svake stranice romana. Iritantno je bilo to što čitajući roman nikako nisam mogao izbaciti film iz glave pa sam naposljetku od čitanja i odustao. Djeco, čitajte knjige prije, kad god je to moguće!

S Artemisom je priča mnogo kraća i jednostavnija – nikad me nije ni zaintrigirao za čitanje.

Project Hail Mary elegantno je uklizao na moj popis za čitanje i još lakše u moje uši nakon jedne bjesomučne potrage po top listama audio naslova.

Mole se gotovo svi filmovi katastrofe da se maknu sa strane, Andy Weir je riješio igricu apokaliptičnih ishoda koji mogu zadesiti našu ljubljenu planetu Zemlju.

Kad malo bolje promislim, zaista je prelagano i prebrzo. Uglavnom su te prijetnje u filmovima, serijama, knjigama bile ekspresne i brzopotezne. Neko nebesko tijelo, asteroid, vanzemaljci napadaju… onda se malo paniči oko toga… bum! Tres! I nema nas više. Samo što se uvijek nekim čudom izvučemo. Ne zaboravite glavne likove koji tik pred katastrofu uspiju obaviti dijalog od 15-20 minuta uz neizbježnu scenu ljubljenja, jer za to prije nisu imali vremena. Dramatizacijo holivudska, prokleta bila!

Weir je udario kontru, izbacio klišeje i odlučio pustiti cijeli ljudski rod, svu floru i faunu da se malo krčkaju. Točnije, hladi. Odluči čovjek raditi mic po mic, sve dok svi ne pocrkavamo od zime i mraka.

Vrlo je jednostavno – pokušaj ugasiti Sunce! Potom daj mozgovima dovoljno vremena i prostora da dogovore neizvjesnu misiju s još neizvjesnijim ishodom. Hod po rubu do samog kraja.

A zašto se onda jedan čovjek budi sam na svemirskom brodu i zašto se ničeg ne sjeća?

Rekao bih da je ovo još jedna priča u kojoj se glavnom liku postepeno vraća sjećanje, ali taj put u ovom romanu u međuvremenu popločan je i naložen izvanrednom pričom. Project Hail Mary koristi jednu standardnu formu u kojoj se izmjenjuju sadašnjost i prošlost i u kojoj se glavni lik ne sjeća potonje, da bi se na tom postepenom vraćanju sjećanja izgradio zaplet i vrhunac romana. Ono što se zbiva u međuvremenu izdvaja kap ovog romana u moru drugih.

Znanstvena fantastika, uz fantasy, nikako nije žanr koji preferiram konzumirati u audio formatu, prvenstveno jer me strah da ću se negdje po putu izgubiti u terminologiji i imenima, a posljedično i u radnji romana. Srećom, Weir taj dio – što se pokazalo i u onom malom pročitanom dijelu Marsovca – iznosi tako da je dovoljno jasan i blizak i običnim smrtnicima, zbog čega sam se više puta upitao zašto Weir jednostavno ne piše znanstvene knjige za tupane za prirodnu znanost kao što sam ja. Možda bi, u tom slučaju, bilo neke nade za mene i drugove mi tupane.

Nego, ona nadolazeća katastrofa?

Iako zbog toga nije nešto pretjerano poseban – jer tome svjedočimo i u izlizanim filmovima katastrofe, čak i kad je prije toga izostajala onda kad je bila potrebna – Project Hail Mary odiše jednom realnom, živopisnom ljudskošću i toplinom ondje gdje je najmanje očekujete. Ono što mi se osobito dopada u Weirovom pisanju jest što uspije, uz cijelu znanstvenu priču i sumornu nadolazeću Zemljinu sudbinu, ukomponirati jednu zdravu i odmjerenu dozu humora i to mu tako lako polazi za rukom, kao da se uopće ne trudi, dođe posve prirodno. Jer bolje je da se od muke nasmiješ nego da od iste zaplačeš.

Ima taj jedan dio u drugoj polovici romana koji mi se nekako zavukao u maglicu, kao da me odsjekao od romana. Je li u pitanju manjak koncentracije, previše tehničkih detalja u jednom trenutku (da, za mene je moguće izgubiti se i u jednostavnijim stvarima) ili privremeni zamor, teško mi je za objasniti. Ipak, nije dugo trebalo da se Weir i ja trgnemo i nastavimo ondje gdje smo stali, sve do završetka romana kojeg sam možda – jedno veliko MOŽDA! – očekivao u prikrajku uma, ali koji me je svejedno i više nego ugodno iznenadio i smjestio priču na svoje mjesto.

Zaključak je jednostavan: bez obzira na to što nisam dosad bio u prijateljskim odnosima s romanima Andyja Weira, ne može mu se osporiti da itekako umije napisati konkretan, punomastan znanstveno-fantastični roman, dozirano ga začiniti humorom i ispreplesti ga s divnom i dirljivom ljudskom pričom.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.