Dino Buzzati: Veće od života

Nakladnik: Hangar 7, 2022.
Naslov izvornika: Il grande ritratto
S talijanskog prevela Snježana Husić

RemasterDirector_V0

Uvijek je lijepo ugodno se iznenaditi knjigom koja je ti je van svakog plana i programa doskočila u ruke, bez obzira na to kakav ti je šamar odvalila, kao što je to slučaj sa mnom i romanom Veće od života.

Lijepo je znati da na našem malom izdavačkom nebu postoje ljudi u čijem se radu i svakom objavljenom naslovu očituje prije svega ljubav prema naslovima koji se objavljuju i u istoj mjeri znanje i svijest o važnosti istih za žanr. 

Projektom ‘’Europska spekulativna fikcija- prošlost, sadašnjost i budućnost’’ i objavljivanjem naslova koji su daleko od mainstream žanrovskih naslova koji iskaču iza svakog ćoška Hangar 7 mi je otkrio jednu domenu europske književnosti o kojoj blage veze nisam imao. Spekulativna fikcija kao žanr, naučio sam, već desetljećima ima svoje dobre konje za utrku, a u žanru se okušava i sve veći broj suvremenih autora.

Dino Buzzati 1960. godine napisao je roman koji se smatra začetkom, prvim romanom talijanske znanstvene fantastike. Ali, da ne drvim dalje o značaju ovog romana za talijansku i europsku književnost, jer o tome možete doznati sve iz upućenijih i relevantnijih kanala od ovog bloga, vratimo se na ono zašto me roman Veće od života zatekao nespremna.

Zašto bi se jedan ugledni profesor odazvao pozivu na rad na projektu o kojem ne zna apsolutno ništa, tim više što je taj isti projekt miljama udaljen od njegovog doma i radnog mjesta? Otići u planine na nepoznato vrijeme jer ga je na prihvaćanje intrigantne ponude naposljetku nagovorila supruga? Zašto ne? Ima savršenog smisla. Savršeno razumno!

Baš kao taj neplanski odlazak u planine, savršeno je (ne)razuman bio ovaj roman u svom prvom dijelu, pomalo kafkijanski, i jedino što je jasno jest da je Buzzati taj koji se, baš kao s profesorom, poigrava s čitateljevom znatiželjom.

Kada malo bolje promislim, da je u pitanju žanrovski drugačiji roman, taj prvi dio bio savršen uvod u  jedan podulji vic. Time bi bilo lakše shvatiti zašto nisam bio spreman na drugi dio romana onakvog kakvog sam ga dobio i doživio i zašto mi i sad zatreperi upitnik poviše glave. Taj drugi dio nije bio nimalo nalik zakucavanju i poentiranju vica, već potrebno otrježnjenje okupano sumornim tonovima. Neki čudan način suočavanja sa svijetom onda – i sad.

Na mom popisu pročitanih romana za života teško bi se našao šturiji roman od ovoga. Isto tako, siguran sam da se na tom popisu ne bi našao roman koji je, tako škrt, uspio postaviti toliko pitanja i skromnim tekstom i izrazom otvoriti toliko prostora za različita tumačenja. Ne zato što je ostao nedorečen u smislu radnje pa imate skokove da ne znate kako ste krenuli od točke A i teleportirali se do točke B. Ne, vezano za samu radnju romana, neće vam faliti apsolutno ništa. Pitanja koja se postavljaju vješto su upletena u ideju romana.

Pitanje ostvarivanja samoga sebe – karijerno, ljubavno, životno – u sudaru očekivanja i danu realnost. Postoji li išta poželjno i zdravo u otuđivanju od svijeta i sebe samog u trenutku kada sudar realnosti i očekivanja ne rezultira onako kako smo zamislili? Imamo li pravo, kao ljudska vrsta, igrati se Boga kako bi ostvarili neki ‘’viši cilj’’ za koji se nadamo da će našim životima podariti neki novi smisao? I, naposljetku, postoji li mogućnost zaustavljanja kotača koji se gotovo sigurno kotrlja u propast?

Pitanja na koja ni danas nemamo univerzalno prihvaćene odgovore jer – usuđujem se reći – ista i ne postoje. Egzistencijalna pitanja, ljudska bezvremenska pitanja i moralne dileme. Ovim romanom Buzzati nije napisao djelo spekulativne fikcije u smislu da je samo on taj  koji ima privilegiju pitati se što bi bilo kad bi bilo, već je ostavio dovoljno prostora čitatelju da postavlja svoja pitanja, zbog čega je ovaj roman u mojim očima utjelovljenje žanra spekulativne fikcije. U ovom romanu, Buzzati je sukobio srce i mozak, emociju i razum, školovanu racionalnost i slijepu iracionalnost.

Uzmimo u obzir, Veće od života roman je napisan 1960. godine, a ideje u njemu iznesene su, čak i uz današnju tehnologiju, gotovo nezamislive i teško izvedive. Iako, možda i jesu, negdje daleko od očiju javnosti, baš na način kako je to izvedeno u ovom romanu.

S romanom kao što je Veće od života ne usuđujem se progovoriti i predviđati kakvim književnim ukusima će se dopasti jer istovremeno prezirem koristiti onu dobru staru o romanu koji nije za svakoga. Samo ću reći da, ako ste spremni za izlazak iz komfor zone ustaljene forme romana kakvi danas prevladavaju, Veće od života je roman za vas. Osobno, nisam bio ne svjestan da mi je ovaj roman bio potreban, baš kao davno izgubljena ljubavnica koju sam sa zadovoljstvom opet sreo.


Jedna misao o “Dino Buzzati: Veće od života

  1. Kad netko čita smeće koje se uporno trudi zaprljati književnost… E onda se nađe zatečen kad naleti, npr. na ono što doista jeste književnost. Dobar primjer vrhunske književnosti, između ostalih, upravo je D. Buzzati.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.